Sadržaj: 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10

Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori:
“Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovijedio!”.
I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.”

Mt 28, 16-20

Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje – neka je primjereno vjeri, je li služenje – neka je u služenju; je li poučavanje – u poučavanju; je li hrabrenje – u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik – revan; tko iskazuje milosrđe – radostan!

Rim 12, 4-8

Biti Crkva: onkraj privatnoga (usp GS 9)

Može biti razmjerno lako “ljubiti Krista” u vremenu u kojem razmišljanje i osjećanje nadomještaju “vjerska iskustva”.
Nešto drugo je, međutim, ljubiti Krista preko Darova koje nam je dao. Ljubiti Crkvu znači upravo to: oduševiti se stvarima vezanima uz Krista, odnosno putovima na kojima nas On danas želi susresti.
Biti Crkva znači prije svega sljedeće: shvatiti kako bez drugoga, bez njegove vjere, bila ona malena ili velika, ne možemo napredovati, poboljšavati se, osjećati se prihvaćenima od Gospodina.
Vojnik Bezgrešne u svakodnevnom životu ne ostvaruje svoj ideal misionarstva i ljubavi bez drugoga. Lokalni ogranak VB ispunjava upravo taj uvjet.
Ogranak je dio Crkve u kojoj me Gospodin dočekuje:
- kako bih mogao svjedočiti svoju vjeru
- kako bi mi bilo oprošteno
- kako bih podnašao umor i dijelio radost na putu nasljedovanja
- kako bih postao odgovoran za vjeru drugoga.

Ne spašavamo se sami, kao što sami niti ne odlazimo u propast! O. Kolbe bio je svjestan toga zahtjeva: radi toga se njegov san o evangelizaciji ostvarivao prije svega preko prijateljâ, subraće, suradnikâ. Kolbe, čovjek zajedništva, nikada nije bio sam! Utemeljio je VB zajedno s ljudima koji su dijelili njegovu revnost.

Uključeni u lokalnu Crkvu

Ogranci VB nerijetko su uključeni u župsku stvarnost, uvijek pod autoritetom biskupije. U dubini srca osjećaju kako treba da budu “vojska” na što je moguće veće dobro zajednice koja ih prima.
VB uključuje se u život zajednice sa svom poniznošću, ne tražeći privilegije, te bez ikakvih pretenzija. Ogranke odlikuje poslušnost odlukama biskupâ i župnikâ. Napose se trude kako bi snažno iskorijenili svaku sklonost ka “strančarenju”, njegujući duboko poštovanje prema drugim Crkvenim pokretima, tražeći suradnju i stvarajući zajedništvo među različitim skupinama, koje nerijetko nedostaje u tolikim stvarnostima Crkve.

U župskoj zajednici Vojnici Bezgrešne žele imati ulogu koju je imala Marija u Cenakulu: prisutnost molitvenu, tihu i radišnu.
Vojnici Bezgrešne, kao članovi udruge koju resi marijanska duhovnost, primjerom ostale podsjećaju na sljedeće:
- da Crkva ovisi o Duhu Svetome, dakle, o Onome Koji svojom “sjenom” uvijek čini plodnom evangelizacijsku misiju zajednice, onkraj pastoralnih planova i projekata (koliko god oni bili potrebni!);
- da kršćanski život, prema Marijinu primjeru, ima svoj trajan i svakodnevni izvor u predanom slušanju Božje Riječi.
Nema ničeg više “marijanskog” od zajednice koja se okuplja da bi slušala Pisma, ušutkujući pritom ostale glasove.

Rođeni za misiju (usp. GS 13.15.18)

Duhovna zrelost Vojnika Bezgrešne očituje se u tome da se u njemu javlja trajna zamisao: naviještati Kraljevstvo Božje dalekima, nezainteresiranima, onima koji nemaju iskustvo prema kojem Krist može život ispuniti srećom.
Pridružujući se VB, kršćanin otkriva kako je rođen i pozvan na poslanje.
O. Kolbe, čiji su pogled oduvijek privlačila nepregledna obzorja, nije se zatvorio u svoj mali samostanski svijet, nije se zadovoljio svojim ostvarenjima, ma kako velika ona bila. On je bio čovjek kojega je Duh Sveti gonio uvijek naprijed, onkraj “već postignutog”. Tako i Vojnik Bezgrešne, čak i kada je radi bolesti “osuđen” na postelju, ne prestaje sanjati o misiji.
Isusova žeđ za dušama upućena s Križa postaje najradikalniji mogući vapaj upućen Vojniku Bezgrešne.

Predanje Mariji, - prvoj misionarki, jer je bila prvom učenicom, ne može se nikada pretvoriti u zadatak kratkoga daha koji se odnosi samo na svijet osobne vjere.
Misija za Vojnika Bezgrešne nije pitanje strategije ili složenih planova, već obzorje svekolikoga smisla koji iznutra motivira svaki najmanji čin: od ustajanja ujutro, do odlaska na počinak uvečer, nakon dana provedenog u radu.
U tom smislu, te upravo zato, nitko se u VB ne osjeća isključenim iz potrebe trajnoga kretanja, potaknutoga Duhom Svetim, koji u vremenu naviješta dolazak Kraljevstva kroz svjedočanstvo života.

Pitanje srca više negoli računica, Vojnik Bezgrešne misiju živi u oblicima i na način koji je najprilagodljiviji osobnim i zajedničkim mogućnostima, s onim kršćanskim realizmom koji nije pesimizam, već svijest da Providnost otvara vrata onima koji se u nju pouzdaju.

Poslanje danas: umjetnost poticanja pitanjâ

Baviti se misionarstvom danas, u kulturnom okruženju zasićenom ponudama, “vizijama svijeta” i vjerskim sinkretizmom, nije lak zadatak.
Vojnik Bezgrešne dobro shvaća da današnji ljudi i žene više od “instant recepata” trebaju naučiti kako postavljati prava, sveobuhvatna i vitalna pitanja. Bilo bi, uostalom, apsurdno nuditi odgovore nekome tko si ne postavlja pitanja o životu, ljubavi i smrti. Vojnik Bezgrešne, u svojoj ulozi misionara, treba da potiče duboka pitanja, a to može činiti samo onda ako je iz dubine svoga srca i sam “izvukao” najvažnija pitanja svog života, polažući – poput ljubljenog učenika – svoju glavu na Kristovo srce u očekivanju odgovora.
Učenje postavljanja dubokih pitanja jest najvažniji dio evangelizacije; tek slijedom toga Vojnik Bezgrešne drugome naviješta svoje iskustvo vjere riječju i ljubavlju.

Svjedočanstvo popraćeno riječju

Vojnik se ne zadovoljava rješavanjem problema evangelizacije samo “svjedočanstvom života”: hrabro naviještati Uskrsloga dijelom je genetskoga koda kršćanina koji na svetog Maksimilijana Kolbea gleda kao na čovjeka koji je svaki svoj čin popratio pismenim i usmenim propovijedanjem, kao da je htio reći kako Evanđelje valja istovremeno i živjeti i tumačiti. Učinkovitost svjedočenja raste ako smo kadri onome koji nas promatra razložiti motive naše vjere i opravdanost našeg djelovanja.
Niti jedan se Vojnik Bezgrešne - pod izlikom lažne skromnosti - ne smije osloboditi tog konačnog vida evangelizacije.

O. Kolbe ti govori

Prepuštaj se svakoga dana više u ruke Isusa i Bezgrešne!
Neka te ne obeshrabre protivštine i poteškoće, već prepusti sve Bezgrešnoj. Ona može sve, i učinit će ono što želi.
Ne propuštaj niti jednu priliku za širenje Kraljevstva Bezgrešne u dušama, te, po njemu, Kraljevstva Srca Isusova: perom, riječju, primjerom, trpljenjem, poniženjima, itd. Zaboravi sebe i misli samo na osvajanje srdaca za Bezgrešnu, a time i za Presveto Srce Isusovo, kako bi na taj način sve više udovoljavao tome Božanskome Srcu.

Ispit savjesti: predanje i djelovanje.
Sve mogu u Onome koji mi daje snagu (Fil 4,13), po Bezgrešnoj.
Kolika si nadahnuća i kolike milosti propustio? Što bi bio da si uvijek poslušan? Vrijeme je da se konačno popraviš.
SK 975

Kada se upali plamen ljubavi, ne može si naći mjesta unutar granica srca, već izlazi van i pali, razdire, obuzima druga srca. Sve veći broj duša osvaja za vlastiti ideal, za Bezgrešnu. Vojska Bezgrešne stavlja naglasak na tu ljubav, koja se proteže kako bi osvojila srca svih onih koji sada žive, kao i koji će živjeti u budućnosti, i to što je moguće brže, što je moguće brže, što je moguće brže.

Vojnik Bezgrešne znade da će – u Bezgrešnoj i preko Bezgrešne – što je moguće prije, te na najjednostavniji način postati vlasništvom Isusa, vlasništvom Boga. Znade da će Ona u njemu i po njemu ljubiti Isusa na način daleko savršeniji no što bi on sâm to mogao postići na bilo koji drugi način.
Znade da, kao što i svaka milost Boga Oca silazi na nj preko Isusa i Bezgrešne, da tako niti jednim drugim putem, već jedino preko Nje i Isusa, može i mora uzdići se do Oca i svaki odgovor na takvu milost, svaka razmjena ljubavi za ljubav.
Znade kako je to jedini put da bi se što je jednostavnije i uzvišenije moguće dosegla svetost, da bi se Bogu pružila što je moguće veća slava.
Ljubav prema Bogu, dakle, ne dopušta mu pobjeći iz postojeće situacije, već ga nuka da svakoga dana sve više i vlastito srce osvaja za Bezgrešnu, sve dok Ona u njemu i po njemu ne prodre također i u ostala srca, te u njima pripravi prijestolje ljubavi Svome Božanskome Sinu.
Vojnik Bezgrešne riječju je onaj koji se bori kako bi osvojio svako srce za nju.
SK 1325

“Da bi, na taj način, što je moguće više širio blagoslovljeno Kraljevstvo Presvetog Srca Isusova.”
Presveto Srce Isusovo jest ljubav Božja prema ljudima. Njegovo je Kraljevstvo prevlast te ljubavi u dušama ljudi, ljubavi koju je Isus očitovao u jaslicama, kroz čitav Svoj život, na Križu, u Euharistiji, kao i u tome što nam je svoju vlastitu Majku dao za majku. On želi tu ljubav zapaliti u srcima ljudi. Širiti i uvećavati slavu Bezgrešne, osvajati duše za Nju – znači osvajati duše za Majku Isusovu, koja u njih potom uvodi Isusovo Kraljevstvo.
SK 1331

Sadržaj: 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10