Sadržaj: 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10

Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!” I od toga časa uze je učenik k sebi.
Iv 19, 25-27

I jedan me od starješina upita: “Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?” Odgovorih mu: “Gospodine moj, ti to znaš.” A on će mi: “Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce niti ikakva žega jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.”
Otk 7, 13-17

Evo ti majke (usp GS 1-5)

Vojnik Bezgrešne je kršćanin koji, njegujući bliskost s Gospodinom Raspetim i Uskrslim, prima kao dar Mariju Bezgrešnu kao potporu na putu, te kao uzor vjere. U riječima “Evo ti majke” – gotovo oporuci umirućega Isusa upućenoj odabranome učeniku – Vojnik Bezgrešne se neprestano napaja na izvoru trezvene i suštinske marijanske duhovnosti, utemeljene na Isusovu daru.
Posveta-predaja Bezgrešnoj postaje tako dodatnim sredstvom trajnog oživljavanja krsne milosti, kako bi je se ostvarilo u trajnom ozračju obraćenja i sebedarja. Cilj je posvete-predaje Mariji postati “drugi Krist”, odnosno, svoje srce postaviti tik uz Srce Gospodina Isusa, kako bi nas On preobrazio.

Karizma utemeljitelja

Vojnik Bezgrešne pronalazi u ishodištu svoje pripadnosti organizaciji karizmu svetog Maksimilijana M. Kolbea, franjevca konventualca, svećenika, misionara “od zanata”, čovjeka milosrdna, sveg prožeta ljubavlju prema Majci njegova Gospodina, kao i prema bližnjemu.
Karizmu o. Kolbea pohranila je Vojska Bezgrešne, međunarodna javna udruga vjernikâ, uz koju kršćanin slobodno vezuje svoj život preko zajedništva duha i djela opisanoga u glavnome Statutu VB.
Pohranjivati, čuvati karizmu – što je zadatak svakog Vojnika Bezgrešne – ne znači “konzervirati” ili mehanički opetovati prošlost, već je reinterpretirati uz otvorenost Duhu, maštu i poduzetnost, te marijansko-misionarski ideal o. Kolbea. Ništa doista nije više strano kolbeovskome duhu od duhovne lijenosti koja je sklona u svijetu nastavljati modele misli i djelovanja koji više nisu niti aktualni niti provodljivi.

Franjevački korijen VB

Sveti je Maksimilijan bio čovjek evanđeoskog života i kao takav istinski franjevac, obuzet oduševljenjem za mistični i misionarski ideal Franje Asiškog. Vojnici Bezgrešne - čak i onda kada dolaze iz različitih redovničkih provenijencija – ne zaboravljaju taj karizmatski i povijesni korijen, koji je neophodan za ispravno tumačenje kolbeovske karizme. Teško bi bilo objasniti određene odlike Vojske, a da ih se ne stavi u okružje duhovnosti Siromaška: evanđeosko siromaštvo, misionarnost, ljubav spram svakome stvoru (pa i onom najbjednijem), te, općenito, duhovne i obrazovne vrijednosti što su ih franjevci stoljećima vezali uz štovanje Bezgrešnog Začeća Marijina.
O. je Kolbe, utemeljivši VB, želio da ona bude sredstvom rasta, kako bi čitava franjevačka obitelj spoznala hitnost širenja Kraljevstva Božjega, - odgovarajući pritom na ispravan način potrebama modernoga čovjeka.
Još i dublje, Franjo se Asiški pojavljuje pred očima Vojnika Bezgrešne kao uzorni kršćanin koji odbacuje svaku dotadašnju sigurnost kako bi postao Glasnikom Velikoga Kralja i vitezom Gospoje Siromaštine. Čin prepuštanja Ocu Nebeskom, što ga je Franjo izvršio u doslovnom i simboličnom smislu kroz gestu skidanja i izlaganja nagosti pred biskupom i svojim sugrađanima, Vojniku Bezgrešne ukazuje na sastavni dio predanja Mariji. “Skinuti” sebe, kako bismo se odjenuli vjerom, kao i siromaštvom Žene iz Nazareta.

Svaki nas Dan Bog dotiče
svojom Riječju,
svaki nas dan poziva
pod Križ Sina, kako bismo iznova
primili Mariju. Nije uvijek lako.
Često smo u napasti zatvoriti vratâ
svoje kuće.
Eto zašto povjeriti se Mariji znači
trajno obraćenje, postavljanje
sebi velikih pitanja…
Znajući, pritom, kako tražiti već znači i naći,
te kako je i sâm put već ujedno i cilj.

O. Kolbe ti govori

Bezgrešna: evo našeg ideala. Približiti se Njoj, postati sličnima Njoj, dopustiti da Ona zaposjedne naše srce, kao i čitavo naše biće, da Ona živi i djeluje u nama i preko nas, da Ona sama ljubi Boga našim srcem, da Joj pripadamo bez ikakve zadrške: evo našeg ideala.

Žariti u atmosferi, pridobivati duše za Nju, tako da se pred Njom otvore i srca naših bližnjih, sve dok Ona ne proširi svoje carstvo u srcima svih onih koji žive na bilo kojem kutku zemlje, neovisno o razlikama rase, nacionalnosti, jezika, te u srcima svih onih koji će živjeti u bilo kojem povijesnom trenutku, sve do kraja svijeta: evo našeg ideala.

Štoviše, da se Njen život sve više ukorjenjuje u nama, iz dana u dan, iz sata u sat, iz trenutka u trenutak, i to bez ikakvog ograničenja: evo našeg ideala.
SK 1210

Tada ćemo biti Njeni, pripadat ćemo Bezgrešnoj, bezgranično, savršeno, tako da ćemo gotovo postati Ona sama. Ona preko nas ljubi dobroga Boga. Ona našim siromašnim srcem ljubi Svog Božanskog Sinka. Postajemo kanal ljubavi Bezgrešne prema Isusu, a Isus, gledajući nas kao vlasništvo, te gotovo dio Svoje preljubljene Majke, ljubi Nju u nama i po nama. Kakva prelijepa otajstva!…
SK 508

Presveta Djevica Marija nije neka bajka ili legenda, već živo biće koje ljubi svakoga od nas, pa ipak nije dovoljno poznata, niti je njena ljubav dostatno uzvraćena; stoga je potrebno posvuda naviještati njeno ljubavlju ispunjeno djelo, a to se sasvim dobro može činiti i putem revije.
SK 884

Život je kratak; nakon smrti se ne stječu zasluge. Ovo je vrijeme za posvećenje.
SK 987 B

Sadržaj: 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10