Kroz duga stoljeća svoga postojanja hrvatski je narod slavio Mariju kao svoju kraljicu i gradio je mnoge crkve u njezinu čast. Tako je između zelenih brežuljaka u srcu Hrvatskog zagorja nastalo svetište Majke Božje Bistričke, u kojem se štuje drveni kip crne boje iz XV. stoljeća. Ovaj kip najprije se nalazio u kapeli na Vinskom vrhu, ali je zbog opasnosti od Turaka bio 1545. prenesen u župnu crkvu sv. Petra i Pavla u Bistrici. Da bi kip sačuvao pred Turcima tadašnji ga je župnik zazidao u zid bez ičijeg znanja. Ovdje je ostao zaboravljen do 1588. kada je, kako kaže legenda, župnik Luka opazio svjetlo u crkvi pod korom te sutradan dao ondje kopati. Pronašao je Marijin kip i izložio ga na štovanje. 1650. zbog turske opasnosti ponovno je zazidan, a 1684. iskopan je i ponovno stavljen na štovanje. Već sljedećeg dana zabilježeno je i prvo čudo. Glas o milosnim uslišenjima proširio se svim zemljama tadašnje habsburške monarhije pa su vjernici sve više hodočastili u ovo proštenište. Radi velikog broja ljudi crkva je postala pretijesna pa je bistrički župnik proširuje u neogotičkom stilu. 1880. veliki požar uništava čitavu crkvu osim velikog oltara i kipa. Gradnja crkve dovršena je 1882, a posvećena je 1883. godine. Papa Pio XI. 1923. godine dao je počasni naslov manje bazilike.

Posebnu ulogu u promicanju pobožnosti prema Majci Božjoj Bistričkoj imao je kao zagrebački nadbiskup, bl. Alojzije Stepinac. Kao mladi nadbiskup koadjutor dao je novi zamah hodočašćima pješačeći iz Zagreba do Marije Bistrice. Želio je da Marija Bistrica postane jedna velika duhovna oaza, mjesto duhovne obnove hrvatskog naroda. Uz veliki napor i žrtve započeo je izgradnju križnoga puta, ali su zbog rata završene samo prve četiri postaje. Ostale planove omeo je rat. Novi zamah svetištu dao je novi župnik mons. Lovro Cindori, zauzimajući se za oživljavanje hodočašća.

Pečat marijanskoj pobožnosti dali su: Međunarodni marijanski kongres održan 1971. i završetak višegodišnje proslave Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, tristote obljetnice pronalaska čudotvornog kipa 1984. godine. Tada je održan i Nacionalni euharistijski kongres na kojem je svoju vjernost Kristu i Mariji potvrdilo viąe od 400 000 ljudi.

Najveću je čast Marija Bistrica doživjela 3. listopada 1998. kada ju je posjetio papa Ivan Pavao II. proglasivši tom prigodom kardinala Alojzija Stepinca blaženikom i mučenikom.