Gianna Beretta Molla bijaše sasvim normalna žena, koja je neprestano nosila osmijeh na licu i voljela sve boje života: prava žena ovoga modernog vremena. Papa Ivan Pavao II., 24 travnja 1994 proglašava je blaženom. U njezinom životu je moguće vidjeti kako raste milost u životu jedne majke obitelji, i kako izgleda put kojim je ona išla: put vjere u školi Bezgrešne.

"Otišla sam u Lurd da bih pitala Bezgrešnu što mi je činiti: poći u misije ili se vjenčati …".

Studij i specijalizacija u pedijatriji su pri kraju i Gianna, liječnik, entuzijasta u svome zvanju, naveliko razmišlja o misijama. Kamo? Možda u Brazil gdje već ima dvojicu svoje braće, svećenici: Enrico i Francesco, koji su izgradili bolnicu. Sigurno bi bila od velike pomoći. Možda u Indiju gdje je već duže vremena sestra Virginia, časna sestra Reda Kanizijanki. Čeka znak i poziv da krene. Ipak, zbog zdravstvenih problema, čini se da mora dobro razmisliti prije nego što donese konačnu odluku. Što dakle učiniti? Gianna razmišlja i moli. Mnogo moli. Moli devetnicu, a iza toga će odlučiti. U crkvi, na dan Bezgrešne, na proslavi Mlade mise jednog svećenika iz župe gdje je radila, Gianna upoznaje jednog inženjera imenom Pietro Molla, koji će dan kasnije u svoj dnevnik zapisati: "Bezgrešna me blagoslovila …".

Nakon kratkih zaruka, vjenčali su se krajem 1954 godine. "Svi su putevi Gospodnji lijepi – reći će poslije Gianna – jer je svršetak i cilj uvijek isti: spasiti dušu svoju i privući mnoge druge duše da slave i veličaju Boga…".

Samostan u koji ju je pozvao jest njezin dom, obitelj koju će osnovati. Njezina misija je biti supruga i majka. To je misija koja svoj model za nasljedovanje vidi u onom Marijinom, kojoj je Ginna posvećena još od djetinjstva.

NASMJEŠITI SE BOGU

Gianna Beretta je rođena 4 listopada 1922 u Magenti, blizu Milana, u izrazito katoličkoj obitelji. Roditelji su joj franjevački trećoredci, a ona je rođena na dan kada Crkva slavi nebeski rođendan asiškog Siromaha. U obitelji Beretta sve odiše vjerskim ozračjem i sinovskim odnosom prema Mariji. Navečer se moli krunica, cijela obitelj sakupljena ispred kipa Majke Božje.

Gianna je rođena kao deseto od trinaestoro djece što su ih rodili njezini roditelji. Petoro od njih je nažalost već kod rođenja umrlo. Sa dvanaest godina je već upisana u Katoličku akciju te otprilike u toj dobi sastavlja ovu molitvu Bezgrešnoj:

"O Marijo, predajem se potpuno i stavljam u tvoje majčinske ruke, potpuno sigurna da ću primiti od tebe ono što te molim. Imam povjerenje u tebe, jer si ti moja slatka Majka. Uzdam se u tebe jer si ti Isusova Majka. Ponovno se stavljam u to pouzdanje sigurna da ću biti uslišana u svemu. S tim pouzdanjem te pozdravljam, Majko i nado moja. Potpuno se posvećujem tebi, moleći te da ne zaboraviš da sam tvoja, da pripadam tebi. Pogledaj me i zaštiti, o slatka Majko, i u svakom trenutku mojega života prikazuj me svome Sinu Isusu".

Program Katoličke Akcije: djelovanje, molitva i žrtva, potpuno se poklapa s njezinim najintimnijim nadanjima i osjećajima. To nisu projekti koji čeznu za probitkom, uspjehom i samodokazivanjem, nego njezinog unutarnjeg života. Gianna je sanjala kako može učiniti nešto za Boga.

"Nasmješiti se Bogu", to je bio njezin životni moto. "Nasmješiti se Bogu od kojega dolazi svako dobro". Zatim: "Nasmješiti se Svetoj Djevici, primjeru po kojem trebamo voditi i usmjeravati naš život, tako da onaj tko gleda nas može biti ponesen svetim mislima …".

Radost je prva zadaća svakog kršćanina, najbolje sredstvo apostolata, a upravo Gianna je pravi primjer toga. Uvijek spremna pomoći bolesnicima, zauzeta za mnogovrsne svakodnevne poslove, i to uvijek s osmijehom na licu koji daruje drugome. Dinamična, radosna, puna života. Gianna je u očima nosila ljubav. Iskusna skijašica i planinar. Voljela je cvijeće i glazbu. Znala je voljeti sitne stvari u životu i voljela je sve boje života, kao prava žena modernih vremena.

UNIVERZALNA MAJKA

"Pietro, kada bih ti barem uvijek mogla biti ona jaka evanđeoska supruga" – ovako piše nekoliko mjeseci prije vjenčanja. Doista želim učiniti te sretnim i biti onakva kakvu želiš: dobra, puna razumijevanja, spremna na svaku žrtvu koju život bude tražio…".

Svjesna onoga što će ispuniti, poziva na koji je Gospodin zove po sakramentu ljubavi, Gianna se sprema, zajedno sa budućim mužem, potvrditi taj nadnaravni pečat ljubavi i njihovog sjedinjenja. Dana 24 rujna 1955 prosvijetljena je ta ljudska ljubav i preobražena vjerom i mističnim sjedinjenjem s Bogom.

Vrlo brzo iza toga rođeni su: Pierluigi, Mariollina i Laura, koji su odmah po rođenju posvećeni Bezgrešnoj. Odmah iza toga roditelji ih upisuju u Katoličku akciju.

Unatoč svim obvezama koje ima u bolnici i kod kuće, Gianna odlazi u crkvu svakoga dana kada je u mogućnosti. Bez obzira na dnevne obveze, Gianna svakodnevno nalazi vremena za molitvu krunice, zadržavajući tako uvijek svoju čvrstu povezanost s Bezgrešnom.

"Bez pomoći Bezgrešne nema ulaska u raj" – znala je često reći. "Molite, posvetite se i spasit ćete se".

Trudnoća je postajala sve teža, i svaki puta podnosi sve veće bolove. Njezina bol postaje podnošljiva jer je nalazila veliku radost u tome da je mogla čvrsto zagrliti svoju djecu. "Uz pomoć nebeske Majke, i uz tvoju blizinu, ne bojim se bolova i patnji što mi uzrokuje nova trudnoća" – pisala je svome mužu dok je čekala drugorođenu Mariollinu. Marija je model koji trebamo gledati; primjer za svaku majku. Majka svim ljudima. Kao majka svima odnosila se u svome poslu i Gianna, izvršavajući svoju liječničku dužnost. Upravo je htjela specijalizirati pedijatriju kako bi pomagala djeci i bila blizu svim majkama.

"Svako zvanje je – govorila je – poziv na majčinstvo: tjelesno, duhovno, moralno, jer je Bog u nas stavio instinkt života … pripremiti se za svoje zvanje i pripremiti se darovati život". Upravo u majčinstvu Gianna osjeća potpuno ostvarenje svoga poziva, kao žena i kao kršćanka. "Neizmjerno sam sretna" – govorila je.

ŽIVOTU REĆI DA

Gdje je sreća tu su i suze. Nakon samo šest godina braka, nakon što je rodila troje djece, dok se pripremala na svijet donijeti i četvrto, Gianna otkriva da ima tumor na maternici. Jedini način da spasi sebe jest: odreći se djeteta koje nosi u utrobi. Energično odbija. "Došao je red na mene da ispunim svoju zadaću majke".

Gianna izgovara svoje DA životu, DA križu. Jednom prigodom je zapisala: "Ne može se ljubiti bez trpljenja i trpjeti bez ljubavi". Još je rekla i ovo: "Ako bi se dogodilo da zbog ostvarenja našega poziva moramo i umrijeti, onda bi to morao biti najljepši dan u našem životu". Uvijek u skladu sa svojim zvanjem majke Gianna traži od svoga muža: "Ako morate odlučiti između mene i djeteta, nemojte oklijevati: spasite dijete!".

Bliži se dan odluke. "Odlazim u bolnicu, ali nisam sigurna da ću se vratiti kući…". Ulazeći u operacionu salu govori: "Spremna sam na sve što Bog od mene traži". Kao iskusan liječnik znala je što je čeka. Dolazi na sam vrh svoje Kalvarije. Bolovi patnje su neizmjerni, ali ne želi ništa drugo nego da se vrši Božja volja. Umire koji dan nakon što je na život donijela malu Giannu Emanuelu. Bilo je to 28 travnja 1962, u predvečer Bijele nedjelje, u četrdesetoj godini njezina života.

Na isti taj dan, trideset i dvije godine poslije, 24 travnja 1994, papa Ivan Pavao II. Proglašava Giannu Beretta Molla blaženom. Gianna, sasvim normalna žena, zaljubljena u život, koja je uvijek nosila osmjeh na licu. "Osmjeh je nosila u duši" – prisjeća se njezin muž Pietro. "Bila je svetica, uvijek zadovoljna".

Izuzetan primjer i lekcija za život. To je još jedan dokaz da: "Kada Marija pusti korijen u kojoj duši, tu ona donosi i daje neizmjerne milosti, koje samo ona može dati" (sv. Luigi de Montfort). Dokaz kako Bog posredstvom Marije donosi velike milosti svojim svetim odabranicima. U njezinom životu promatramo kako raste milost u životu jedne majke obitelji, i kako izgleda put kojim je ona išla: put vjere u školi Bezgrešne.

Bila je upravo subota, Mariji posvećen dan, kada je Gianna rođena za svijetli nebeski život.