"Pozdravljam te, sveta Gospo, preuzvišena kraljice, Majko Božja i uvijek Djevica! Izabrao te presveti Otac i s presvetim i predragim Sinom i Duhom Svetim utješiteljem posvetio!"

Da je sv. Franjo Asiški u povijesti Crkve bio jedan od najvećih i najvjernijih nasljedovatelja Isusa Krista, o tome nema nikakve dvojbe. Potvrđuje to i činjenica da ga već za života nazvaše "drugim Kristom". Bez Isusa Krista, uostalom, bio bi neshvatljiv ne samo njegov život nego i samo njegovo veličajno djelo što ga je ostvario u obnovi vjere i duhovnog života u Kristovu kraljevstvu na zemlji.

Posve je prema tome razumljivo da ga je boljelo kad je, promatrajući svijet oko sebe, zapažao koliki žive u grijehu i bez istinskoga smisla života, koji može biti samo u Bogu, samo u prihvaćanju, nasljedovanju i ljubavi prema Isusu Kristu. Zato je kao izvan sebe i plačući znao lutati asiškim ulicama i vikati: "Ljubav nije ljubljena, Ljubav nije ljubljena!"

Jedne je noći u Porcijunkuli, u crkvici Gospe Anđeoske, molio Isusa za obraćenje čitavoga svijeta. Kažu da mu se tada ukazao Isus i da mu je rekao: "Franjo, ti nisi svjestan što moliš!" I što sada? Ne odustajući od svoje molbe, obratio se s punim pouzdanjem Isusovoj Majci: "Presveta Majko, moja su braća i tvoji sinovi. Pridruži ih sve meni i zamoli svoga Sina da se nitko od njih ne izgubi!"

Da, Franjo je imao puno pouzdanje u Majku Božju, u Majku Dobrote. Štovao ju je svim srcem, utjecao joj se gotovo djetinjski u svim svojim potrebama i tjeskobama. Nakon Isusa nikoga nije toliko ljubio kao nju. Kad se zna kako je sav bio predan Isusu i koliko ga je ljubio - kako bi se drugačije mogao odnositi prema Onoj koja je bila njegova Majka?! Stoga joj se ovako obraćao: "Pozdravljam te, sveta Gospo, preuzvišena kraljice, Majko Božja i uvijek Djevica! Izabrao te presveti Otac i s presvetim i predragim Sinom i Duhom Svetim utješiteljem posvetio!"

Upravo je u tome, njezinu Božjem materinstvu, spoznao, priznavao i promatrao svu njezinu veličinu: "Sveta Marijo Djevice, ni jedna od svih žena rođenih na zemlji nije slična tebi, kćeri i službenici preuzvišenog Kralja, Oca nebeskog, majci presvetoga Gospodina našega Isusa Krista, zaručnici Duha Svetoga!"

Toma Čelanski, izvorni Franjin životopisac, tvrdi za njega: "Iznad svega, Franjo je poniznost Isusova utjelovljenja i ljubav njegove muke tako duboko nosio u svojoj pameti, da je teško mogao misliti na išta drugo..." Zato je, kaže drugi njegov životopisac, sv. Bonaventura, "neizmjerno ljubio Majku Gospodina Isusa, jer je Gospodina Veličanstva učinila našim bratom i ishodila milosrđe." Franjo povezuje Mariju naročito s dva otajstva našega otkupljenja i spasenja, što su mu najviše i bila na srcu i koja je najviše častio: Utjelovljenjem i rođenjem Sina Božjega od Djevice Marije, te njegovom mukom i smrću na križu, gdje uz njega bijaše i njegova presveta Majka. Mariju promatra kao osobu koja se nikada ne može odijeliti od otajstva spasenja, već naprotiv kao najuže povezanu sa Sinom koji je to spasenje ostvario. Štoviše, što se nas tiče, prema Franji Marija nam neprestano pruža svoga Sina i nikada nas ne prestaje pozivati da ga primamo, živimo, da mu se molimo, u nj pouzdajemo, nasljedujemo i radimo kao On, naš brat, da bismo s njime putovali prema Bogu.

Franjo se naravno, kao pravi štovatelj Marijin, nije zaustavljao samo na njezinu veličanju i ljubavi prema njoj. Odnosno - što vjerojatno i ne bi trebalo napominjati - njegova je ljubav prema Mariji, kao i ona prema Isusu Kristu, bila uvijek djelotvorna, stvarno primjenjivana na vlastiti život i usmjerena na bližnjega, naročito siromašnoga i nevoljnika. Nasljedujući je u svim krepostima najviše mu je prirasla srcu njezina, kao i Isusova poniznost i siromaštvo, te ih je najviše sam živio a za druge u tome imao najviše razumijevanja. Govorio je: "Kada, brate, vidiš nekog siromaha, pred tebe je stavljeno zrcalo Gospodina i njegove siromašne Majke. Isto tako moraš u bolesnicima vidjeti koju je nemoć Isus (i njegova presveta Majka) preuzeo na sebe." Htio je time reći da siromasima i bolesnicima moramo iskazivati pozornost i činiti im dobro, kao da to činimo samom Isusu i Mariji.

Da bi sudjelovali takvom djelotvornom siromaštvu, upozoravao je i svoju subraću da se ugledaju na Krista koji je, govorio je: "bio siromašan, živio od milostinje, a s njime i preblažena Djevica, Majka njegova..."

Dakako, to su samo neke karakteristične crte Franjine pobožnosti, ljubavi i nasljedovanja Majke Božje, a za više od toga bilo bi potrebno izaći iz okvira ovoga osvrta i reći još mnogo toga. Franjo je bio evanđeoski čovjek, čovjek koji je živio prema Isusovu evanđelju. Iz toga je crpio i svoju odanost Isusovoj Majci. Evanđeoske stranice, čitane u kristološkom ključu i projicirane na stvarnost uvijek djelotvornu na spasenjskom Božjem planu, oblikovale su u Franji sliku Marije koju nikada ne prestaje nazivati "Majkom dobrote". Za sebe, za subraću, za čitav svijet.

p. Zvonimir Zlodi