15. kolovoza 2011.

Sveti Maksimilijan – uzor ljubavi za čovjeka današnjice

U Poljskoj je proslavljena sedamdeset-godišnjica mučeništva svetoga Maksimilija-na Kolbea. Molitva, pohodi mjestima mučeništva i dodatna znanstvena istraživa-nja pridonijela su predstavljanju ovoga svetoga Poljaka kao primjera sebedarja sve do darivanja života za brata. Osobito u okviru današnjega stanja čovjeka, nerijetko obilježena mržnjom, materijalizmom i egoizmom, svjedočanstvo o. Kolbea jasno se ističe te upućuje na životni put utemeljen u ljubavi – onaj isti kakvim su prošli Krist i Asiški Siromašak. U Poljsku – prvo u Aušvic, a potom u Niepokalanów, pristigli su poglavari poljske Crkve, franjevaca konventualaca, Vojske Bezgrešne, kao i toliki redovnici i vjernici-laici iz svih dijelova svijeta. Svi su se oni “okupili” oko “svoga” oca Kolbea, kako bi dosegli njegov veličanstven i nadasve aktualan primjer, kako bi iz njega crpili poticaje za vlastito kršćansko življenje, koje - u sposobnosti velikodušna i bezgranična darivanja Kristu i braći - ovoga franjevačkoga mučenika, pronalazi svoju primarnu referencu. Sabrani su prošli simboličan put hodočasteći od koncentracijskoga logora i Grada Bezgrešne – koji se ubraja među najznačajnija djela svetoga Maksimilijana. Na tim su mjestima molili, razmatrali, “snivali” jedno novo čovječanstvo, koje očituje sebedarje kakvo je pokazao i posvjedočio i naš poljski mučenik. Bilo je prostora ujedno i za znanstveni rad, obilježen izvješćima, istraživanjima i svjedočanstvima teologâ, biskupâ, novinarâ, političarâ te umjetnikâ, koji su – polazeći od mučeništva oca Kolbea, - prepoznali aktualnost i bremenitost poruke ovoga poljskoga franjevca. Molitva i razmatranje stvorili su skladan “okvir” unutar kojega je sveti Maksimilijan neprikosnoveni protagonista, svojim sjajnim primjerom što ga valja usvojiti i nasljedovati, upravo stoga što se odlikuje kako aktualnošću, tako i značajnošću. Ako u obzir uzmemo sve nagovore, promišljanja i homilije, apostol Bezgrešne opisan je kao netko tko je znao savršeno se suobličiti Kristu, dajući svoj život iz ljubavi, pritom se snažno oslonivši na Gospu, do te mjere te je predanje njoj dominanta toga postupka velikodušna darivanja. Bio je misionar bez granica, koji je posvuda uspijevao posijati ljubav. Čovjek današnjice, osobito onaj koji vjeruje u Krista, posjeduje posvemašnju potrebu doseći uzor oca Kolbea, kako bi iznova izgradio, odnosno, umnožio vlastitu sposobnost ljubiti. Neljudski uvjeti koncentracijskoga logora, zvjerstva koja su se u njemu događala, svoju suprotnost imaju u neobičnoj i junačkoj ponudi oca Kolbea darovati život za jednoga oca obitelji. Odabir ljubavi ovoga franjevačkoga poljaka ukazuje na to kako su vjernici pozvani razlijevati istu takvu svjetlost na svijet današnjice, jer u njemu nažalost prečesto prevladavaju mržnja i želja za nasiljem. Sveti Maksimilijan svojim primjerom pokazuje kako je upravo ljubav istinska bit čovjekova; ono što ga oplemenjuje, umnaža mu vrijednosti i dostojanstvo. Ljubav je za oca Kolbea – a to mora biti i za nas - bila najvažnija dimenzija postojanja. On očituje ljepotu svoje čovječnosti i bogoljublja, naspram mržnje i razaranja brata. Kršćanima, i svim ljudima današnjice, ukazuje kako je ključno svjedočiti ljubav sve do darivanja samoga sebe: u tome smo smislu svi pozvani biti “kolbeovci” – uvjereni i odlučni vršitelji te svjedoci ljubavi koja nadvladava svaki oblik zloće i netolerancije. Čovječanstvo svoje puno ostvarenje pronalazi u odražavanju ljubavi Božje: to je ono što mučenik Aušvica “ dovikuje” i svojoj današnjoj braći.

o. Raffaele Di Muro

Slike preuzete s: http://www.francescani.net