17. veljače 2011.

Dana 17. veljače 2011. franjevci konventualci u Poljskoj željeli su posebnim slavljem obilježiti sedamdesetu obljetnicu uhićenja svetoga Maksimilijana Kolbea i njegove deportacije od strane nacistâ u zatvor Pawiak, u Varšavi...

"Sveti Maksimilijan nije umro, već je dao život....”
(Ivan Pavao II, 10.10 1982.)

U proslavi, što ju je organizirala provincijska kurija Varšave, sudjelovali su brojni vjernici, predstavnici civilnih vlasti, braća triju poljskih provincija, ministar provincijal Varšave te generalni asistent Reda, koji se inače upravo nalazi u kanonskome posjetu varšavskoj provinciji.

Spomen-dan je započeo u zatvoru Pawiak. Na tom je mjestu uprizoren scenski prikaz trenutka uhićenja. Potom su se sudionici uputili u crkvu svetoga Antuna, u blizini provincijske kurije, gdje je varšavski biskup, preuzvišeni mons. Marian Duś, predsjedao euharistijskome slavlju.

Prvi rujna 1939., početak Drugoga svjetskoga rata. Niepokalanów, Grad Bezgrešne, što ga je utemeljio sveti Maksimilijao Kolbe, bombardiran je i razoren. Redovnici su primorani napustiti ga. Zgrade se koriste kao nužni prihvat za izbjeglice i vojsku.
17. veljače 1941. Gestapo stiže u Niepokalanów te je otac Kolbe, zajedno s još četvero subraće, uhićen i odveden u varšavski zatvor Pawiak. Na tom se mjestu odvio čuveni trenutak njegove herojske ispovijesti vjere, kada su ga pretukli (te se naposljetku i onesvijestio) samo zato što je rekao kako vjeruje u Isusa Raspetoga, čiji je križ bio obješen uz krunicu što ju je nosio oko pasa.
28. svibnja iste godine deportiran je u nacistički logor za istrebljenje Aušvic, u gradu Oświęcimu (na jugu Poljske). Ondje mu je dodijeljen broj 16670.
Nakon što je jedan od zatočenika pobjegao, zapovjednik Fritsch odlučio je izabrati deset njegovih suuznika iz istoga bloka te ih osuditi na smrt od gladi i žeđi u bunkeru smrti.
Svi ostali zatočenici, pa i sami nacisti, ostali su zatečeni kada je otac Maksimilijan izašao iz redova i ponudio se u zamjenu za jednoga od osuđenikâ, mladoga poljskoga poručnika Franju Gajowniczeka, oca obitelji. Nacisti su prihvatili zamjenu, osobito nakon što je otac  Maksimilijan rekao kako je katolički svećenik. I tako je otac Kolbe s preostalih devetoro osuđenika junački sišao u bunker smrti, gdje su, jedan za drugim, zatočenici umirali utješeni, praćeni i blagoslovljeni od našega sveca.
Dana 14. kolovoza 1941., život je oca Kolbea skončan injekcijom karbolne kiseline.
Idućega je dana njegovo tijelo spaljeno u krematoriju, a pepeo razasut vjetrom.
Dana 10. listopada 1982., na Trgu svetoga Petra, Ivan Pavao II proglasio je oca Kolbea svetim.

Godina je 2011. u čitavome Redu posvećena sedamdesetoj obljetnici mučeništva o. Kolbea. Vrhunac slavlja odigrat će se od 13. do 15. kolovoza u Aušvicu i Niepokalanówu. Slavlju će prisustvovati čitava uprava Reda, na čelu s ministrom generalom.

Iskoristimo ovu spomen-godinu kako bismo iznova otkrili veliku baštinu što nam ju je ostavio naš svetac: marijansku pobožnost prema Bezgrešnoj, koju je on toliko ljubio i na koju je ukazao kao na najsigurniji put do Krista Gospodina.