Sveta Misa na zidu smrti pred blokom 11 nekadašnjega Koncentracijskoga logora Aušvic-Birkenau, 14. kolovoza 2011. Okupili smo se na molitvu u bivšemu koncentracijskome logoru Aušvicu, mjestu stradanja milijunâ nedužnih ljudi, i simbolu totalitarizama koji su tijekom prve polovice XX. stoljeća dominirali Europom, da bismo Bogu zahvalili na daru svetoga Maksimilijana koji je imao odvažnosti oprijeti se ideologiji mržnje, žrtvujući svoj život za čovjeka kojega nije poznavao. Sveti Maksimilijan Maria Kolbe svojim je činom ljubavi pokazao da Bog postoji, da je živ, i da nije prestao ljubiti; radi toga je njegovo svjedočanstvo tako dragocjeno i značajno. Današnjemu je svijetu potrebno da priča što ju je otac Kolbe “ispisao” svojim životom, bude upisana u svaku savjest. Otac Kolbe posvjedočio je kako čovjek, kao dijete Božje, može ostati slobodna osoba, neovisno o žalosnim, bolnim i neljudskim životnim okolnostima te može činiti ono što je dobro, ispravno i plemenito, do one mjere do koje je poslušan Gospodinovu glasu. Plemenito sebedarje kao pokušaj izlaženja izvan granica vlastitoga sebeljublja, potreba i ambicija, potrebno je suvremenome čovjeku kako bi se oslobodio od napasti potrošaštva, uskraćivanja pravâ drugima, kao i iskorištavanja prirodnih bogatstava svijeta stvorenoga od Boga. Ljepota i dostojanstvo čovjeka izražavaju se u stvarnoj i konkretnoj ljubavi prema svakoj osobi koju susreće na životnome putu. U tome je sveti Maksimilijan za nas učitelj koji je mogao biti “Ljubav”, jer ju je živio i kušao u trajnome rastu u ljubavi prema Isusu i Bezgrešnoj. Siromašni sin svetoga Franje, a s njime zajedno i mi, koji danas slavimo njegovo mučeništvo, s trga Vapaja u Aušvicu svim ljudima dobre volje u čitavome svijetu poručujemo: vratite se Bogu, vratite se izvoru istinske Ljubavi, jer “samo Ljubav stvara”. Tek onda kada Ljubav ispuni naša srca, i kada pronađemo našu čovječnost, svijetom će vladati mir. Amen.

Proglasili ministri provincijali
Reda franjevaca konventualaca u Poljskoj